Results 1 to 3 of 3

Thread: Miguel de Cervantes Saavedra - Don Quijote - Lektire

  1. #1
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Miguel de Cervantes Saavedra - Don Quijote - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA: DON QUIJOTE

  2. #2
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Miguel de Cervantes Saavedra - Don Quijote - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA: DON QUIJOTE

    Bilješke o piscu:
    Miguel de Cervantes Saaverda ro?en je 1547. u mjestu Alcalá de Henares (blizu Madrida) gdje je 1508. kardinal Cisneros utemeljio sveu?ilište Complutense i 1514.- 17. dao tiskati ?uvenu višejezi?nu Bibliju. Ro?en je kao ?etvrto od sedmero djece u obitelji lije?nika i ljekarnika Rodriga de Cervantesa. Otac mu je teškom mukom izdržavao brojno potomstvo, seljakaju?i se u potrazi za doli?nim prihodima. Tako borave i u Madridu gdje Miguel stje?e naobrazbu pod paskom humanista Juana Lópeza de Hoyosa. Bio je vje?no u nov?anoj stisci te je dva puta odležao u tamnici zbog nov?anih i drugih prijestupa. Unato? svemu, Cervantes ne odlaže pero, i kad god mu to kruhoborstvo dopusti, uporno i optimisti?ki piše, skicira gra?u za budu?a djela. 1604. predao je izdava?u rukopis svog prvog djela Don Quijota, i posljednjih se deset godina života skrasio u Madridu, neumorno pišu?i i daju?i u tisak glavninu svog opusa. Umro je 22. travnja 1616. Pokopan je u samostanu reda Presvetog Trojstva u Madridu. Ulica u kojoj se danas samostan nalazi nosi ime Lopea de Vege.

    Sadržaj:

    Dio prvi, glava prva
    Pisac na po?etku govori da je nevažno kako se to?no zove junak ove pri?e jer su samo važne pri?e o njemu. Junak je bio oko 50 godina star, snažna rasta, suhonjav, mršav u licu, veliki ranoranilac, ljubitelj lova i volio je ?itati viteške romane. Sinula mu je najneobi?nija misao koja je ikada ikojemu lu?aku sinula. U?inilo mu se zgodnim da se prometne u skitnika viteza i da krene svijetom oružan na konju, traže?i pustolovine i izvršavaju?i sve ono što je ?itao da izvršavaju skitnici vitezovi. Ve? je razmišljao o tome kako ?e za juna?ka djela biti okrunjen barem za cara od Trebizonde. Odmah se primio posla i krenuo ?istiti pradjedovu bojnu opremu. Pošto šljem nije imao vizir sam je nešto sastavio što je u njegovim o?ima izgledalo kao najizvrsniji šljem s vizirom. Sada je odlu?io da mora konju dati neko uzvišeno ime i odlu?io se za Rocinante što zna?i "kljuse prije", odnosno htio je nazna?iti da taj konj nije oduvijek bio konj viteza. Osam dana je razmišljao kakvo ime da sebi nadjene i odlu?io se za don Quijote od Manchea. Još samo mu je ostalo potražiti damu u koju bi se zaljubio, jer skitnik vitez bez ljubavi je drvo bez liš?a i bez ploda i tijelo bez duše. Pri tome je opet po?eo maštati o tome kako je porazio diva i natjerao ga da se ode pokloniti pred njegovom damom. Pošto je ve? neko vrijeme bio zaljubljen u selja?ku djevojku imena Aldonza Lorenzo, no on ju je nazvao Dulcinea od Tobosa.

    Dio prvi, glava druga
    Don Quijote je po?eo jahati i naišao je na kr?mu koja mu se odmah u?ini dvorom s ?etiri kule, s vršcima od blistava srebra, mostom koji se uzdiže, dubokim rovom i svime što takvi gradovi imaju. Na vratima su bile dvije djevojke, odnosno iz njegove perspektive krasote gospo?ice ili umiljate dame koje se dvoru pred vratima še?u. Kada su ga djevojke ugledale po?ele su se smijati njegovom izgledu. On ih je opomenuo no djevojke ništa nisu razumjele te su mu ponudile da u?e ako traži bilo što drugo osim postelje jer njih više nema, a ostalog je u izobilju. Djevojke su ga ponudile jelom. Nije mogao sam jesti jer mu je smetao vizir pa nije ništa mogao prinositi ustima te mu je jedna od gospo?a morala davati jelo i u usta stavljati. Pi?em ga ne bi mogli napojiti da kr?mar nije izdubao trsku pa mu je jedan kraj stavio u usta, a na drugi kraj ulijevao vino. Don Quijote je zamolio kr?mara da ga oviteži na što je ovaj pristao jer je primijetio da ovaj nije sasvim pri pameti. Nakon što je ovitežen don Quijote se zaputi u svoje selo da na?e perjanika.

    Dio prvi, glava ?etvrta
    Don Quijote se našao na raskrižju te je razmišljao kako bi se vitezovi iz romana koje je ?itao odlu?ili kamo krenuti te je na kraju pustio svome konju da odlu?i kamo da krenu. Nakon dvije projahane milje spazi don Quijote trgovce te im po?ne govoriti kako nema ljepše gospo?ice od njegove dame na što su trgovci zatražili da im pokaže sliku te da ?e onda mo?i potvrditi da je najljepša no don Quijote se uvrijedio samom ?injenicom da moraju vidjeti sliku kako bi rekli da je najljepša te ih je izazvao na borbu na što su ovi odgovorili molbom za milost. No trgovci su još uvijek htjeli vidjeti sliku, a don Quijote je agresivno reagirao no na sre?u trgovaca Rocinante se srušio na pola puta. Jedan od trgovaca kojeg je don Quijote vrije?ao je odovorio na to udarcima kopljem toliko jakim da je slomio koplje te je nastavio tu?i don Quijotea sve dok ga ostali nisu zaustavili te krenuli dalje. Unato? tome što je don Quijote bio slabiji u tu?i još uvijek im je prijetio no trgovac koji ga je tukao se umorio. Don Quijote je unato? gubljenju smatrao da je on još uvijek pravi vitez te je krivicu za gubljenje prikrpao svojemu konju. Neki suselujanin ga je našao ozlje?enog te pošto nije mogao sam ku?i on ga je i otpratio. Gazdarica i sinovica su obavijale don Quijotove rane dok su župnik Pero Pérez i brija? Nicolás pregledavali vitezovu knjižnicu.

    Dio prvi, glava šesta
    Brija? Nicolás je zatražio da župnik otjera ?arobnjake iz sobe. Mislio je na ?arobnjake koji se nalaze u knjigama koje je don Quijote ?itao te je mislio da ?e ih oni za?arati. Sinovica je predložila da izbace knjige u dvorište te da ih spale. Isto tako je rekla i gazdarica, no župnik je rekao da ?e prvo pro?itati naslove te onda odlu?iti koje ?e spaliti. Nakon nekog vremena pregledavanja župnik se umorio te je naredio da one koje nije pregledao spale.

    Dio prvi, glava sedma
    Don Quijote je trebao nekog pomo?nika koji ?e biti uz njega na njegovim avanturama te je po?eo nagovarati jednog svojeg susjeda, Sancha Panzu. Sancho Panza je povjerovao pri?ama don Quijotea o tome kako bi na putovanju mogao osvojiti otok te njega staviti za namjesnika. Ostavio je svoju ženu i djecu te krenuo na putovanje s don Quijoteom. Kada su krenuli u avanture Sancho Panza je podsjetio don Quijotea da mu je rekao da ?e ga postaviti za namjesnika otoka i da to ne zaboravi.

    Analiza likova:
    Don Quijote želi biti vitez poput onih u knjigama koje je pro?itao, no više ispada kao nespretnjakovi? jer je on obi?an ?ovjek i nimalo uvježban za viteza. Bez obzira na neuvježbanost i nespretnost don Quijote kre?e u avanturu. Njegova bahatost i samouvjerenost prekidaju njegov put ve? kod prvog susreta s ljudima. Njegova ljubav prema ženi koja je u njegovim o?ima ljepotica iz romana dovodi ga u nevolje no više je kriv on sam i njegova samouvjerenost i želja da bude poštovan kao i ostali vitezovi iz pri?a, tj. da se poklone pred njime i kažu mu ?im se pojavi kako je njegova ljubav najljepša na svijetu. Unato? tome što ga je obi?an trgovac zatukao on nakon što se malo oporavi nastavlja put no ovaj put uvla?i Sancha Panzu lažima o mogu?nosti da on postane vlasnik nekoga otoka ako krene na putovanje s njime.

    Sancho Panza
    Sancho Panza je ostavio ženu i djecu bez da se oprostio. To pokazuje njegovu težnju za obe?anim bogatstvom te nepoštenost, nepromišljenost i bezobrazluk. Kasnije kada je spominjao ime svoje žene naveo je dva razli?ita imena što dokazuje da je nije nikada volio niti ga je bilo briga za nju ili da ga je obe?anje bogatstvu toliko zavelo da je zaboravio sve ostalo iako je svoju ženu spominjao kao kraljicu uz njega kada bude kralj, no više mi se ?inilo kao da bi on našao drugu ženu ako sudim po tim re?enicama koje je tada izrekao.

    Dojam o djelu:
    Iznena?en sam stilom pisanja. O?ekivao sam ne?itljivo i dosadno djelo te me je potpuno zaprepastilo kada sam lako?om pro?itao poglavlja i razumio ih bez ponovnog ?itanja. Iako je don Quijote smiješan lik, on uspijeva posti?i taj humor ?udnim te ponekad i neumjesnim ponašanjem što je rezultiralo karakterizaciju kakvu sam napisao. Iako je obi?an ?ovjek koji nije nimalo uvježban ne odustaje od svog sna te mi se ta upornost dopada kod njega. S druge strane previše je umišljen te vidi stvari iz drugog kuta, štoviše ?ini mi se da on vidi stvari i osobe iz 180 supnjeva druga?ijeg kuta nego mi jer ima potpuno druga?iji pogled. Previše samouvjeren ne smije biti nitko, a pogotovo ne osoba koja ne zna. Prema ovome zaklju?ujem da don Quijote nije previše razmišljao. Prepustio se osje?ajima i snovima te pustio da mu oni zavladaju životom. Realnost je za njega bila kombinacija svih knjiga koje je pro?itao. Kao što danas roditelji govore da igre na ra?unalima utje?u na dje?ji mozak tako je i na njega utjecala knjiga. Knjiga ga je zavela i osvojila svojim imaginarnim likovima za koje o?ito don Quijote nije htio niti posumnjati da su bili djelomi?no imaginarni. Možda su ti vitezovi i postojali, štoviše vrlo je sigurno, no malo ili uop?e nije vjerojatno da su napravili sve stvari koje su opisane u knjigama. Ne krivim ja knjige za oblikovanje don Quijoteovog karaktera nego je on sam trebao formirati ?vrst karakter kojeg ne?e mo?i zanijeti pustolovne knjige do te granice da ugrožava svoj život. Knjige, odnosno djela koja se nalaze u njima su namjenjena za uživanje, opuštanje ili da nas nešto nau?e, tj. da nam nešto poru?e i nikako se
    ne smiju pomiješati u našoj glavi namjene odre?ene knjige.

  3. #3
    super moderator ludi_dennis's Avatar
    Join Date
    Sep 2008
    Posts
    1,403

    Default Odg: Miguel de Cervantes Saavedra - Don Quijote - Lektire

    Cesarica.net Lektire - Popis svih besplatnih LEKTIRA

    MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA: DON QUIJOTE

    Bilješke o piscu:
    Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) je bio pisac koji je zna?io
    najviši uspon i sintezu španjolskog duha i španjolske stvarnosti svojega
    vremena. Ro?en je u gradi?u Alcala de Henares, nedaleko od Madrida, kao ?etvrto od sedmero djece siromašna kirurga. Tijekom rane mladosti ?esto je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka. Školovao se u rodnom mijestu, Sevilli i Madridu, gdje je po?eo pisati svoje prve pjesme. Sa dvadeset godina,kao ?lan pratnje kardinala Acqavive, papina legata u Španjolskoj, odlazi u Italiju.Tu je upoznao i talijansku književnost i život, bujniji i slobodniji nego u svojoj domovini. Sudjelovao je u mnogim borbama te je bio i zarobljen i odveden u Alžir. Nakon pet godina otkupljen je i vra?en u Španjolsku. Ali, ni u domovini ga nije do?ekala sre?a. Nitko nije mario ni za zasluge ni za patnje isluženog vojnika. U 37. godini se ženi,a od 1582. godine se okre?e literaturi, no njegovi kazališni komadi i pjesme ne nalaze izdava?a. Godine 1585. izdao je pastoralni roman "Galatea". Unato? popularnosti takvih romana, ovo Cervantesovo djelo nije polu?ilo slavu i novac kojima se on nadao. Tada ga ste?aj nov?ara, kod kojega je položio svoj novac, upropaštava i dovodi u zatvor. U tamnici piše prva poglavlja "Don Quijotea" koji ?e biti objavljen 1605. pod naslovom "Oštroumni vitez Don Quijote od Manche, prvi dio" i postiže veliki uspijeh. Cervantes razvija vrlo živu književnu djelatnost. Izdaje zbirku od dvanaest novela "Uzorne novele", kojom tu proznu vrstu uvodi u španjolsku književnost ;satiri?ko didakti?ku poemu "Put na Parnas" i "Osam komedija i osam novih me?uigri". Potaknut objavljivanjem nastavka romana "Don Quijote" Alonza Fernandeza de Avellaneda,Cervantes objavljuje svoj nastavak romana. Zadnje Cervantesovo djelo bio je herojsko-viteški roman "Persiles i Sigismunda", objavljen posmrtno. Cervantes je umro u Madridu iste godine kada i Shakespeare.

    Vrsta djela:
    Satiri?ki viteški roman

    Mjesto radnje:

    Španjolska

    Vrijeme radnje:
    16. stolje?e

    Tema:
    Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu Sancha Panze.

    Motivi:

    Viteštvo, životi vitezova srednjeg vijeka, njihove osobine i karakter,
    te op?e društveno stanje toga doba.

    Problematika koja se obra?uje u djelu:
    Fiktivni svijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi,
    te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.

    Sadržaj:

    U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemi? Alonso Quijano. Dosadan i jednoli?an seoski život naveo ga je da zabavu i uzbu?enje traži u ?itanju viteških knjiga. Uronivši u taj fantasti?ni svijet, "osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti" te odlu?i obnoviti drevno viteštvo. Nastoje?i što više sli?iti junacima iz svojih knjiga na?ini nezgrapnu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rocinante, a sebe Don Quijote od Manche. Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela, obdarivši je svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljenih priprema Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice, koja mu se u?ini dvorcem. Gostioni?ara za koga je mislio da je vitez zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži, što gostioni?ar, veliki šaljivac, prihvati. Tako Don Quijote postane pravi vitez. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti. Ubrzo nai?e na seljaka koji dje?aka - pastira u njegovoj službi, kažnjava udarcima remena zbog nemara.

    Don Quijote, naravno, stane na dje?akovu stranu i povjeruju?i seljakovu obe?anju, krene dalje, ne znaju?i da je dje?ak nakon njegova odlaska još ja?e kažnjen. Zatim se susre?e sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati ?ast Dulcineji od Tobosa, njegovoj izabranici. Vide?i pred sobom mahnita starca mazgari su ga propisno istukli. Tako ispremla?enog na?e ga seljak iz njegova mjesta i povede ku?i. Vidjevši ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu župnika i brija?a ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su one bile, a kada se Don Quijote oporavio uvjerili su ga da je zli ?arobnjak u?inio da soba nestane. ?inilo se da je Don Quijote došao pameti, no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put. Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenja?a, a Don Quijoteu se u?ine divovima te unato? Sanchovim upozorenjima kre?e u boj. Nedugo zatim susre?u dva fratra, koji preplašeni pobjegnu, i ko?iju sa pratnjom. Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se s njih dvojica
    sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik Don Quijote ostaje bez pola uha. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se nanovo isprebijani dovuku do kr?me gdje se o njima brine kr?marica, njena k?erka i služavka. Tu se s njima našao i mazgar s kojim je no?u u mraku zabunom došlo do tu?e zbog služavke. Kada Don Quijote ode ne plativši ra?un, smatravši da mu to ne dopušta viteški red, kr?mar se obrati Sanchu. Pošto ni on nije htio platiti pameti su ga odlu?ili privesti probisvijeti koji su se tamo našli. Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvla?i deblji kraj. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te osloba?a zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon ?ega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi ?uvari ne uhvate. Don Quijote šalje Sancha sa pismom Dulcineji, a on za to vrijeme ?eka u gori. Prijatelji i obitelj su se u me?uvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brija? krenu u potragu za njime. Kada su ga kona?no našli, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili ku?i. Don Quijote, koji je u me?uvremenu prizdravio, ali ne i došao pameti, pra?en vjernim perjanikom, tre?i put kre?e u nova uzbudljiva putovanja.

    Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineju. Sancho, koji je trebao udesiti susret, odlu?i se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcineja. Don Quijote odgovara da ta djevoj?ura ne može biti ona, ve? su je sigurno zli ?arobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu. Mu?en tim mislima, Don Quijote susre?e Viteza od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao, pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa župnikom i brija?em, odlu?io odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobjedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati ku?i. Nakon boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi morao nastaviti živjeti skitni?kim životom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u ku?u ljubaznog seljaka ?ijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesni?kom životu. Nakon toga odlaze na vjen?anje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho. Usred vjen?anja mladi? Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem ma?a u vlastito tijelo, a nakon toga se diže na op?e ?u?enje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio sve?enika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nakon vjen?anja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode,
    a me?u najzanimljivijima jeona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama. Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlu?ili našaliti na njegov ra?un. Njihov plan bio je jednostavan: podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pri?ama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike po?asti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava za?arane Dulcineje koja ?e biti oslobo?ena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bi?em. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja "otoka" Barataria koji posao obavlja mudro na sveop?e iznena?enje. Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vra?a se Don Quijoteu.


    Još jednom susre?u Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobje?uje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odri?e života skitnika - viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo Don Quijote odlu?i tu godinu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u me?uvremenu susreo, no vrativši se ku?i, oboli. Iznene?uju?e, on se odri?e svojih viteških lutanja kao ludosti te, primivši posljednju pomast, umire kao Alonso Quijano.

    Analiza glavnih likova:
    Don Quijote je na po?etku romana Alonso Quijano, "plemi? koji se po dobi hvatao pedesetih i bio je snažna rasta, suhovljav, mršav u licu, veliki ranoranilac i ljubitelj lova". Odjednom spazi ?ari ?itanja starih viteških romana i poslije i sam, pomu?enog uma od tolikog ?itanja, odlu?i postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zra?e veli?inom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, ve? sam na?in njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odba?en od okoline, ve? uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne ?ini tako. Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je lu?ak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obra?a Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najve?im ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vra?a razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlu?no umire kao Alonso Quijano.

    Sancho Panza je Don Quijoteov perjanik. Fizi?ki izgled mu je opisan vrlo škrto, ali istovremeno i precizno kada se kaže da je "imao golemu trbušinu, a nizak rast i tanke noge". Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo "soli u glavi", u budu?nosti se dokazuje suprotno. On je Don Quijoteva ?ista suprotnost. Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealisti?ki nastrojen, Sancho je to napravio isklju?ivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizi?ke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može. Pohlepan je i sebi?an, ne okljeva oplja?kati ni fratra. Sklon je citiranju malogra?anskih poslovica i izreka, pa ga ?ak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te ?e se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da ?e postati pastiri. Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada, jer mu on više ništa ne može niti želi obe?ati, a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.

    Sporedni likovi:
    Gazdarica, sinovica, brija?, pop, Don Roland, vojvoda, vojvodkinja,
    župnik, kanonik, fratri, kr?mar, kr?marica, seljanke, Tome Cecial, Kiterija,
    Basilio, Tereza, Don Pedro Recio, Don Antonio, Sanson Carrasco, mazgari,
    galijaši, glumci itd.

    Izvantekstovni odnosi:

    Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju
    koja se ne vidi iz glavne, ve? stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijotea
    kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca, župnik, brija? i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivaju?i se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama, pokušavaju Don Quijotea odvesti ku?i da tamo ostane i nastavi normalno živjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam ?esto daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos"; tj. pretvaraju se da ih cijene i poštuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.

    Ideja:
    Svijet se mijenja, a s njime se trebaju mijenjati i ljudi.
    Oni koji se ne uspiju prilagoditi ne?e mo?i opstati. Dokaz je Don Quijote.

    Stil i jezik:
    Prvi dio romana se po svojoj strukturi prili?no podudara s viteškim romanom, ali Cervantes u njega unosi stanovite izmjene. Uz pustolovine glavnog lika, on u svoje djelo unosi nekoliko novela, od kojih su, neke više a neke manje u svezi sa tijekom glavne radnje (novela o Kiteriji i Basiliju). On sam objašnjava taj postupak kao na?in razbijanja jednoli?nosti pripovjedanja o samoj dvojici glavnih likova. U tom djelu ima nekih nedosljednosti na koje u drugom djelu upozorava lik Sansona
    Carrasca. Drugi dio romana ima jedinstvenu strukturu; u njemu nema umetnutih novela. Po obradi gra?e drugi dio je složeniji i kompaktniji. U prvom dijelu on govori o pisanju romana "Bistri vitez Don Quijote od Manche", a u drugom dijelu o lažnom (Avellenadinom) nastavku romana. ?esto se pjavljuju latinski izrazi poput "tantum pellis et ossa fuit", poslovice kao što je "nije zlato sve što sja" i citati. Cervantes upotrebljava poredbe (skitnik vitez bez ljubavi drvo je bez liš?a i ploda i tijelo bez duše) i metafore (zatrpati provaliju straha;osvjetliti zbrku smetenosti). Služi se pripovijedanjm, dijalogom i opisivanjem.

    Kritika djela:
    "Vjerojatno nikada nije opisan tako bogat i neiscrpan roman, koji bi otvorio toliko problema, koji bi nam postavljao toliko zamki i izazova, u kojem bi bilo toliko bistrine i zagonetnosti te nam se uvijek pri?injava da smo na ?istini, a nikad zapravo ne znamo na kojoj. U tome i jest Cervantesova veli?ina, jer nam uvijek name?e nešto drugo, ozbiljnije i šire od onoga što kaže. Njegove rije?i, zbivanja, prostori uvijek imaju svoju perspektivu i težinu. Uvijek nas navodi na razmišljanje. Zato Ortega i kaže da Don Quijotea treba ?itati unutra, treba ?itati misle?i. Njegovoj riznici poslovica, narodnih izreka i primjera iz života nema kraja. Zato je njegovo djelo blisko širokom krugu ?itatelja. Ovo veliko djelo nikada nijedna epoha nije odbacila. U razli?itim vremenima sudilo se o njemu razli?ito, ali je svako vrijeme u njegovoj bogatoj riznici nalazilo mnogo toga za sebe. "Don Quijote" je od samog po?etka bio i ostao živ i kako je vrijeme odmicalo njegova se vrijednost samo pove?avala. Poslije "Biblije", "Don Quijote" je doživio najviše prijevoda."

    Dojam o djelu:
    Smatram da je ovo djelo zasigurno zaslužilo svoju slavu i bilo bi suvišno ponavljati na dugo sve one kritike koje je do sada dobilo. Radnja je zasi?ena tolikim uzbu?enjem, neo?ekivanim obratima te uz to i ironijom i humorom, da ?itatelja doslovno "ljepi" za stolicom. Ipak, uz sve najve?e pohvale ne mogu se oteti dojmu da mi se 1. dio ipak više svidio od 2. dijela. Iz piš?eve biografije saznajemo da je 1. dio napisao u tamnici. Mogu?i uzrok?

Similar Threads

  1. Đuro Sudeta - Mor - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 2
    Last Post: 15. 03. 2012, 19:49
  2. Lektire na zanimljiv način
    By Annabel Lee in forum Književnost
    Replies: 10
    Last Post: 08. 10. 2010, 00:27
  3. Don Quijote - magareća posla (Donkey Xote) - 2008
    By cesarica.net in forum Recenzije Filmova
    Replies: 2
    Last Post: 25. 05. 2009, 23:49
  4. Hasanaginica - Lektire
    By ludi_dennis in forum Lektire - Besplatni download
    Replies: 1
    Last Post: 03. 01. 2009, 00:14
  5. Replies: 0
    Last Post: 25. 12. 2008, 20:06

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •